Staklene cipelice

Gustav Klimt,
Rođen: 14. srpnja 1862. u Beču
Umro: 6. veljače 1918. u Beču

Život Gustava Klimta je trajao u zagrljaju zlatnog Beča na granici između dva stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanje modernizma.
Nova umjetnost, art nouveau u Francuskoj, je stilski pravac u umjetnosti koji se javio kao reakcija na akademizam i eklekticizam zadnjih desetljeća 19. stoljeća. Inspiriran prirodom, u arhitekturu, primijenjenu umjetnost, slikarstvo i kiparstvo unosi elegantnu profinjenost zakrivljenih i ornamentalnost plošnih linija. To je pravac kojim su umjetnici željeli "uljepšati industrijsku proizvodnju, spojiti umjetnost i obrt, ukrasiti bezlične fasade zgrada."
Nova umjetnost, secesija, sezession u Austriji, se rađala i u Freud-ovom Beču, koji je izvana još uvijek bio u duhu viktorijanskog morala, ali to je bilo i vrijeme kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom.
Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika kista. Ni jedan drugi umjetnik nije tako slavio Erosa, a iznad svega žene, kao muze demona i konačnog ispunjenja smisla života.

Iznad beskraja u kojem se tek nazire Klimt-ova cvijetna livada, osjeća se topli vjetar, dah iznjedren iz umjetničke duše ovog čudesnog slikara. Iza spuštenih trepavica vidim ljepotu i lakoću postojanja, osjećam snagu sunca koje iskri ljepotu Poljupca i Zagrljaja, vidim ljepotu drevnog tijela, tijela iznjedrenog iz sedefaste školjke, pjeska i morske pjene. Zakoračih u bezvremenost tog čudesnog vremena osjećajući u sebi vječnost koja se zrcali u treptajima leptirastih ćelija moga mozga, osjećam lepršavost kista koji je ovjekovječio ljepotu ženskoga bića.
Sa čuđenjem, žudnjom i znatiželjom lutam galerijom slika koje u meni bude dinamiku zlaćane spirale i vode me u dubinu duše, u svjetlosni zagrljaj novoizrstajuće dimenzije, na ono čudesno mjesto s kojim osjećam ljepotu umjetnikove duše, na onaj mali otok prividnog mira sa kojega se uzburkava ocean doživljaja, s kojega se uzdižu valovi moje svijesti i pretvaraju u oluju osjećaja. Svaka slika dodiruju strune nekih drevnih snoviđenja, davne misli pretvara u dokaz postojanja u trenutku njenog nastajanja.
Vidim čudenje u očima Muza koje na Parnasu još uvijek vjeruju u snagu čovjekove duše i čujem glas proročice koja nas poziva da upoznamo sami sebe. Slijedim dinamiku zlaćane spirale i uranjam u širine ljudskog postojanja, širine nepoznate mom srcu i čudim se, da čudim se jer osjećam da se u meni iskre niti povjerenja i ljubavi prema svakom živom stvoru koji se usudi zakoračiti pod koplja dnevne svjetlosti i priznati sam sebi, da, u nekim davnim mislima, u nekim drevno izrečenim snovima pronađoh sebe i sada te misli pretvaram u svoj izričaj i promatram Klimt- ovu "Alegoriju skulpture" , boginju ljubavi ljepote, Veneru kojoj je vrijeme oduzelo ogrtač i Aresov štit, Veneru Milonsku koja i u ovoj slici iskri trenutak ljubavi, trenutak ljepote koja izrasta iz zakona zlatnoga reza.

Na obroncima dana, kada utihnu zrake sunca, treperava, uzdrhtala, zvjezdanim prahom očarana, mjesečevim srebrom okupana, iz pepela otrgnuta, dobrom vilom darovana, Cinderella u zlatnoj kočiji, kao nebeskim vrancima nošena, odlazi na prvi bal svojega života. U haljini od snova, s dijademom u kosi, staklenim cipelicama satkanim od dijamantnih niti i kapljica noći ona pleše ljubavni ples na balu drevnog snoviđenja. Ta čarobna noć njenog preobraženja, ptičjim pjevom okrunjena, zvijezdanim prahom osvijetljena, cipelicu njenu tajno grli i na stazu mladoga princa kao ljubav iskri. Staklene su cipelice, znak jednoga srca, jedne duše znamen i odnose mladog kraljivića u ljubavni plamen.

Muze mi se smiješe i šapuću mi svojim božanskim glasom, budi ono što jesi, slijedi svjetlost zvjezde pod kojom si rođena, uvijek iznova izrasti iz pepela tvojih dogorenih vatri, uzdigni se iznad nepostojanja i kao Pepeljuga, slijedi dobru vilu tvojih snova i bježeći od nepravde, od nepostojanja, od ružnih uspomena, obuci staklene cipleice i kreni u noć punog mjeseca, kreni u zagrljaj secesije svoje udše, oslobodi se nepostojanja jedinstva, cjelovitosti, oslobodi se površnosti i nesamostalnosti, budi ono što jesi, ostani treprava duša u zagrljaju svjetlosne dimenzije u kojoj si rođena.