Roulette života

Znatiželja i čuđenje su vrline koje dokazuju čovjekovu emocionalnu inteligenciju, istinsko postojanje u svijetu punom još neotkrivenih tajni, te vrline nas navode da učimo, prihvaćamo novo, da mjenjamo stavove te da ne slijedimo svoju tvrdoglavost i jednoumlje.
Ruleta života se neprestano vrti, a mi ulažemo sebe, svoje znanje, svoje osjećaje na crna i crvena polja tog čudesnog životnog kotača. Sreća nam se smiješi, fortuna nas miluje svojim dlanovima, a onda, za nas neočekivano jer nismo osjetili da smo je koristili, iskorištavali, zloupotrebaljavali, se sakrije iza oblaka koji su se nadvili nad kockarnicu našega života. Tek oni koji nauče reći ono čudesno i značajno NE sebi samom, svojim porivima, svojim zanosima, svom neznanju, spoznaju u sebi znatiželju i čuđenje i znaju se zaustaviti na crvenom svijetlu semafora sudbine.
Znanje je tek sjećanje, ali znanje nam dokazuje da još uvijek ne znamo dovoljno, poziva nas u pustolovinu vječnog učenja novog. Osjećaji, spoznaja, znanje to su atributi kojima trebamo težiti jer ignorancija znanosti, (nemojmo se vratiti u vrijeme srednjeg vijeka), nas zatvara u naučeno neznanje koje su nam nametnuli oni kojima odgovara da ne izrastemo, da se ne obrazujemo, da ne spoznajemo nove istine. Mi moramo znati biti i trgovci i hazarderi da bi mogli svrsishodno djelovati i živjeti.
Iskoristimo tu vrlinu koju smo, po legendi naslijedili od stvoritelja. On je trgovao i hazardirao pri stvaranju svijeta, on nikada nije širio misao o poniznosti i nepostojanju, on nam nije ostavio ništa napisano, ništa određeno, on je samo djelovao i stvarao i uspio stvoriti čovjeka na svoju sliku i priliku i poslao ga da nauči živjeti u najvećoj i najokrutnijoj kockarnici, koju mi nazivamo život.

Ogrnuti koprenom spoznaje, uronjeni u neugasivi plamen sunca, mi nasljednici onih koji su protjerani iz raja jer su bili znatiželji, mi nosioci svjetlosti stvaramo vrijeme, koračamo novim milenijem, noseći u sebi snagu zvijezde pod kojojm smo rođeni. Ta čudesna zvijezda, majka naše svjetlosti, svjetlost sama, vladarica na prijestolju carstva našeg postojanja, njena ruka pokreće ruletu naše sudbine i prosipa mirišljave latice cvijetova ljubavi našim stazama. Ona u sebi krije tajnu svog i našeg postojanja, osvijetljava puteve kroz labirint znatiželja i čuđenja. Sjedinjeni sa kozmičkom zmijom, mi nosimo njeno sjeme u sebi, genetski kod sklupčan u duploj spirali, pečat koji ostavljamo svojim trajanjem u vremenu, neizbrisivi trag izrastao iz ljudske znatiželje i čuđenja. U jednoj jedinoj suzi našega oka se krije cijela naša povijest, u toj kapljici se zrcali život naših praotaca, sva nagost naše duše, ranjivost našeg srca.

Znatiželja i čuđenje je nezaustavljivi proces koji smo dobili u naslijeđe onoga dana kada je naša pramajka ubrala plod sa drva spoznaje, nezaustavljivi poriv koji nas je održao na evolucionoj stazi kao svom trenutku spoznaje.