Sretan vam Božić!

Sretan vam Božić !

U jednoj staroj, već požutjeloj bilježnici pronađoh stare pjesmice, stihove iz vremena koje sam nazivala olujom ruža. To je bilo ono drevno vrijeme kada sam lutala između ljubavi, vjerovanja i znanja, vrijeme kada sam tražila izričaj o onome što sam onda osjećala. Tada je Jure Kaštelan bdio nad mojim stihom i učio me što je dobro, a što ne. Ovu pjesmu, kao i mnoge druge koje su u to vrijeme izrastale iz mog nezrelog uma, je smatrao lepršavom i sladunjavom. Povjerovah mu i počeh tražiti drugi izričaj.
Danas, nakon ove teške godine, godine pune strahova i previranja, godine koja je ostavila duboke ožiljke u mom srcu, čitam te dječje pjesmice i nekako nostalgično mi se i sviđaju.
Evo jednog od tih davnih pokušaja ljubavi dati oblik stiha.

Anđeo ljubavi.

Lutam snena nepoznatom stazom, snivam o ljepoti što se u sutonu krije,dlanovi miluju, u nebeskom vrtu procvijetali cvijet, taj čudesni željeni svijet, da se anđeo ljubavi, svojim treperavim sjajem, u ljepotu života slije.

Koplja dnevne svjetlosti, kao znak Kupidove smjelosti, taj čudesni trenutak zrelosti budi sjećanja, pronalazi uspomene u prošlosti izgubljene,

i pretvara njihovu prošlu ljepotu u treptaj snenog oka i anđeosku dobrotu.

Iskre sjećanja, uspomene se bude, sve one zaboravljene tuge, neki rastanci zalutali u daljine, trepere bojama čarobne duge.

Vidim staru trešnju u odori kiše i srce urezano, srce koje ne voli više,

a na suhoj grani poezija vode sjaji blješte kristali i smiješe mi se u potaji.

Čujem pjesmu vjesnika neba,simfoniju koju srce sada treba,

ljepotica noći, ona zvjezda sjajna, jutra najavljuje bajna,

ljubav, u srcu vječno skrivena tajna,

Anđeo ljubavi mi šapuće nježnim glasom

isplakane suze su tek poezija vode

i tvoj kristalni put do željene slobode.

Želim vam blagoslovljen Božić i samo sreću u novoj 2010- oj godini!