Mittwoch, 23. Dezember 2009

Lady Lazarus ili ptica Fenix?


"Njene pjesme su kao ruski rulet pri kojem se pištolj sa šet metaka vrti u krug" pisao je o poeziji Sylvie Plath Robert Lowell "Ona je najuznemiravajuća pjesnikinja ovoga stoljeća" Robert Lowell je bio pjesnik i kod njega je Sylvie pohađala tečajeve kreativnog pisanja.

U pjesmi "Lady Lazarus" 1962 Sylvia Plath opisuje svoje osjećaje u trenutcima kada je pokušavala učiniti samoubojstva i zbrkane osjećaje koji su se u njoj rađali poslije spašenja iz zagrljaja smrti. Njena želja za umiranjem je bila skrivena u njenoj želji da bude netko drugi, neko novo biće, biće manje nesretno, biće manje tužno. Piše nam o lutanjima svojim umom i svojim osjećajima, piše nam o svojim tajnim željama,

"Učinih to ponovo,
svakih deset godina
uspijem u tome"

i o zabludama svoje duše koje je izražavala nesvakidašnjim stihom. Sylvia Plath je tragala, kao puno prije nje i Kafka, tragala je za sunčanim dvorcem spasenja, dvorcem koji je ona nažalost naslućivala u smrti. Vraćala se povijesti, mitovima i biblijskim licima da bi oslikala svoju nesretnu dušu i svoje vjerovanje u spasenje duše.
U pjesmi "Tatica" koja je na neki način blizanac "Lady Lazarus" je bila Elektra koja poslije smrti oca spoznaje svoj istinski identitet boginje koja se uzdiže kao slobodno vatreno biće ka bogu suncu. Naziva se ženskim Lazarusom, a svoju osobnu tragediju je u ovoj pjesmi poistovjetila sa tragedijom židova u vrijeme fašizma.

Na sebi svojstven način objašnjava svoju žudnju za smrću i njenu mržnju prema sebi samoj i životu. Već sam naslov "Lady Lazarus", je simbol uskrsnuća i potpuno pokazuje njen namjere. Sylvia Plath želi umrijeti, ali se ne želi, slično Lazaru, zahvaljujući nećem nednaravnom, nekom nadzemaljskom čudu ponovo ista probuditi.
Biblija nas uči da je Lazar bio Marijin brat i Isusov prijatelj. Obolio je i umro, ali nakon četiri dana ga je Isus probudio iz mrtvih. /Johannesevangelium 11, 1-45/. Lazar je postao simbolom za snagu koja je jača od smrti. Negovo ime na hebrejskom znači "Bog je pomogao".

A Sylvia Plath je još kao mala djevojčica poslije smrti svoga oca izjavila da prestaje vjerovati u Boga. U pjesmi upotrebljava njemačku riječ Herren, što može značiti gospodo, ali i Bože.

"Sam bog zna kakvu joj je ranu, davno u djetinjstvu, nanijela očeva smrt, ali tokom godina tu bol je transformisala u uvjerenje da biti odrastao znači biti spreman na preživljavanje. Tako je, za nju, smrt bila dug sa kojim se morala susresti svake decenije." piše jedan kritičar njene poezije.

Zbog toga se i postavlja pitanje koliko su vjerodostojni prevodi na strane jezike, postavlja se pitanje kome se uistinu Sylvie Plath u pjesmi obraća i kome se na koncu osvećuje.
"Lady" u naslovu pjesme nam dokazuje da se Sylvia Plath identifizirala sa Lazarusom, tom biblijskom figurom, jer je često puta neželjeno bila kao ista i nepromjenjena spašena od željene smrti. No ona želi umrijeti da bi se mogla vratiti kao novo biće, kao Fenix, kao ptica koju ona vidi kao ženu koja će se onda osvjećivati za sve nepravde učinjene ženama.

Pjesma "Lady Lazar" je napisana u dvadeset i osam strofa, a svaka strofa ima tri stiha.

U Sylvie- noj poeziji nema rime, čak ni ritma nema, pa tako njene pjesme postaju tužne slikovnice o nesretnom životu, njeni stihovi su naslagane slike izcrtane umijećem njene duše.

Tek čudo sam na dvije noge,
moja koža
Prozirna, slična zaslonu nacističke svjetiljke,
moje desno stopalo,

slično držaču papira,
a moje lice bez lica
tek svileni židovski lan.

Na samom početku pjesme Sylvie Plath opisuje sebe poslije prve smrti, opisuje se kao židovku i tako tužnim slikama generira u pjesmu mučenje tijela kao motiv nacizma. Spas je za nju bilo mučenje, a smrt, ta za nas spodoba, za nju je bila njedra u kojima će se tijelo konačno jednoga dana osjećati ugodno.

Žudim, da žudim
za zagrljajem groba
i ugodi mesu mojem..............

Osjećala se kao mačka koja ima devet života, ali je Sylvie to opjevala u negativnoj konotaciji stihom,

"dakle ja moram
devet puta umirati
da bih uistinu umrla.

Sada sam žena, prava žena.prvi put umrijeh sa deset godina.nesretan slučaj,
drugi put sam željelanadmašiti samu sebe i ne vratiti se.Kotrljala sam seBila sam školjka.zvali su me zvalii skidali sa mene crve, kao ljepljive bisere.

Umiranje je umijeće,
kao i sve ostalo,
a ja to činim uistinu dobro"

No ona to umijeće ne smatra bogom danim, nego osjeća da plaća veliku naknadu za njega, jer ona se osjeća kao djelo smrti, kao dokaz vrijednosti same smrti.

"Kada umirem, umirem vatreno
Umirem čudesno i stvarno.
ja sam rođena za umiranje.
Lako se umire sam
Lako je umrijeti i ostati mrtav
ali ovaj teatralni
povratak pod koplja dnevne svijetlosti
buđenje na istom mjestu sa istim licem, i isti
neosjećajni, prividno razdragani uzvik."

Na taj način nam Sylvie objašnjava da Lady Lazarus nije žrtva nego osvetnik, ona će se jednoga dana vratiti da se osveti Gospodinu ili Gospodi koja vjeruju da mogu njome vladati. Njima ona šapuće stihom.

Mislite ovo je čudo
To je ono što me satire.
Naplatit ću
vaše gledanje u moje ožiljke,
naplatićusvaki odkucaj moga srca,
koje stvarno još kuca.

Ja sam Vaše djelo gospodo,
vaša dragocjenost,
dijete satkano od zlata
koje se u vapaj pretvara
i evo gorim, izgorjet ću
i ne potcjenjujem vašu brigu.
Šapuće li Sylvie Gospodinu ili gospodi koja će kopati po njenom pepelu i ništa do zlatnog zuba i vjenačanog prstena neće pronaći? Preživjela sam pet života, i sada izgradih gnijezdo u kojem ću umrijeti, izgorjet ću kao ptica Fenix i roditi samu sebe, udignut ću svoj grob i uzletjeti do grada sunca. Bit ću drugačija, znat ću se boriti protiv vas Gospodo moja, vas koji ste me branili od željenog umiranja, od željene metmorfoze moga bića.

"Pažnja, opasnost
iz pepela se crvenokosa uzdižem
i proždirem sve vas u moju slast"

Mislim da je samo Sylvie Plath znala kome se obraćala ovom čudesnom pjesmom. Mi već desetljećima samo nagađamo. Ona je tu tajnu odnijela sa sobom u zagrljaj toliko željene smrti.

1 Kommentar:

Berta Fatso hat gesagt…

Pozdrav! Želim vam svima preporučiti vikend putovanje u Suboticu, hotel Galleria