Nebeski vranci

Da mi se vratit u mirne vale djetinjstva mog, na oltar snova i opet bezbrižno snivat san o ljepoti postojanja.

Na valovima davnih snova,

iz pjene mog plavog beskraja,

izranja srebrna kočija koju,

dodirnuti ljepotom svitanja,

nebeski vranci odnose

ka vratima vremena.

Začuh zvuk morskih orgulja i osjetih božansku matematiku, zaustavih nebesku zapregu i pričini mi se da se nalazim na granici sna i jave i zlatnim rezom do zadnje točke zlaćane spirale smanjena budim se u božjem oku ljepotom rođenja okrunjena, osjećam moć sadašnjeg trenutka, osjećam da uistinu postojim.

Nošena vjerovanjem u ljepotu istinskog postojanja, stojim na vratima vremena, na oltaru života i pozdravljam izlazak sunca.

Plava ljepotica korača tepihom svitanja

i traži nestalo sunce

na svojoj putanji do vječnosti.

Noć i dan sjedinjeni buđenjem, a

ona kao zalutala lastavica savi gnijezdo u beskraju

i sakri se u njedra svemira.

Izrasla iz ljubavi univerzuma,

postade zipka čovjeku i

dodirnu strune nebeske harfe i

one zatitraše simfonijom

mog, tvog, našeg vremena.

Tu si i kada te nema

ti usnulo sunce umom plavičastom snu,

koji u tvome zagrljaju snivam.

Tu si i kada te nema i

griješ mi promrzle obraze pogledom

što gori vječnom vatrom postojanja.

Koračam tišinom nebeske rijeke,

uzdižem se Jakobovim ljestvama i

tražim vrelo

tvog vječnog snivanja i

budim usnulo sunce

da odvojim dan i noć,

da bude svitanje,

da plavičasti san potraje,

da ljubavni zagrljaj ne prestane.

Ti si tu i kada te nema,

čujem te vjetrom u zvuku

morskih orgulja,

vidim te u plesu sa oblakom,

prepoznajem te u tajni sljedećeg trenutka,

u treptaju još snenog oka.

Ti si tu i kada te nema,

tu u plavićastom snu,u plavom svitanju,

na dlanu s kojeg se uzdignuh u ovu putanju ka vječnosti,

u ljubavi cvijetova i pčela, vjetra i peluda,

lepršanja leptira i treperenju ružinih latica,

granama pinija i suzama neba,

u vječnom nastajanju ljepote,

u neuništivoj snazi koja se rađa proljećem,

živi ljetom i vjetrovima uspavana

nestaje u jesenjim maglama,

da zimom dotaknuta prespava umiranje

i ponovo svane proljećem uvijek lijepa,

majka ljubavi, energija buđenja i snivanja,

rađanja i umiranja,

tvojim svijetlom obasjana,

tvojom toplinom ogrijana,

moja predivna odora,

ta čudesna, ponekad svojeglava,

ali uvijek budna čuvarica snova.

Ti si tu i kada te nema,

tajno vremena i snago trajanja,

ti nevidljiva energijo, izvoru sjaja i blještavila,

nemiru ovog beskraja kojim sretna jedrim i

sreću sa sretnicima djelim u ovom hramu koji nazvasmo dom,

na oltaru snova na kojem cvijeta najljepši cvijet moja, tvoja, naša, njihova

LJUBAV