Pater eius est sol, mater eius est luna

Pater eius est sol, mater eius est luna, tako počinje Tabula smaragdina. Sunce i Mjesec su roditelji evolucije, zemlje i vode, svjetla i topline.

Danas često zaboravljamo sjedinjenje Lune i Helija, zaboravljamo to čudesno alkemijsko vjenčanje iz kojeg se rodio svijet i pričinja nam se da je svijet bezdušna mašina kojom je čovjek samo racionalno upravlja. Čudesan svijet stvaralaštva, svijet tajnovitih snaga je postao san koji se susreće u vječnim melodijama i u pjesmama

Čovjek, čarobnjak, opsjenar

živi svoje iluzije, svoje apsurde sanja,

čovjek to čudesno zrcalo svijeta

dotaknut Sofijinim snom

protkan krvotokom boga

diše ritam i živi pokret

tek probuđenog svijeta

u kojem njegova duša eonima luta.

To najfinije tkanje,

tvar svemira utkana u srce

veze još uvijek zlaćanu čipku života

s ljubavljnom niti nedosanjanog sna.

Gdje počinje to veliko klupko

iz kojeg, kao pahuljice snijega

između niti dnevne svijetlosti,

izrastaju čvorovi sudbine,

i kao nestašna djeca

traže srce

tvorca čudesnog sna.

Tko zna kuda nas nosi

svileno tkanje,

satkano tisućama čvorova

sreće i tuge, ljepote i boli,

oplakano i opjevano.

Tko zna kada i kako će svršiti čarobni let kroz eone

u kojem vremenu ćemo prestati tražiti put

u blještavom krajoliku

vječnoga božjega sna.

Hermetičari, nasljednici ideja Hermesa Trismegista, od Platona, preko Pika de Mirandole do Ficina, vjerovali su da je svjetlost božanski krvotok, a njihovi nasljednici, srednjovekovni alkemičari Paracelzus i Agripa od Netelshajma ili kasnije Mesmer i Kircher izvodili su prve eksperimente prilikom kojih su iskrile nove iskre i rađao se elektricitet. Benjamin Franklin, Luigi Galvani i grof Aleksandro Volta, pioniri otkrivanja i obuzdavanja famozne božanske energije, pretvoriše božju krv u nama u dohvatljivu svijetlost koja nam govori o ljubavi.