Mjesećeva sonata

Jednog čudesnog proljetnog jutra dok sam uživala u rađanju prirode, osluškivala predivne tonove svitanja divila se simfoniji boja i mirisa, iznenada se bol, ta "nezvana gošća" na slavlju osjetila se počela širiti tijelom. Osjetih kako boje gube ljepotu, kako mirisi više ne prodiru do moga srca, tonovi svitanja postaju monotoni i ja to proljetno jutro pamtim kao neugodan doživljaj. Bol je tog jutra zauzela monopol nad mojim osjetilima i svakim njenim ponavljanjem je postajala novi razarajući događaj, nešto kao potres za geometriju tijela i pokreta. Teoretsko znanje mi je govorilo da je geometrija tijela narušena mojom krivicom i bol se kriomice uselila u te ruine kao beskućnik u razrušenu kuću. Zatvorih oči i pokušah tog lutalicu vidjeti srcem, pozdraviti ga stihovima jednog mistika iz trinaestog stoljeća.

Pitala sam o Tebi svakog koga sam srela.

Tada sam ugledala tebe

Kroz sebe

I shvatila da smo isti

"O, Ti, koji si tako nepodnošljivo lijep,

Čiji si ti voljeni?" pitala sam.

"Svoj vlastiti," odgovorio je;

"Jer ja sam jedan i samo jedan -

Ljubav, ljubavnik, voljeni, zrcalo, ljepota, oko.

"Tražila sam samoću sa svojim voljenim,

No shvaćam da u ovom tijelu nema nikoga osim mene.

Ja sam onaj koga volim;

Onaj koga volim je ja

Tko je ljubavnnik?

Voljeni, Ljubav i ljubavnik - troje u jednnom;

Ovdje nema mjesta za savez,
Pa, čemu onda govoriti o "odvajanju?"
Lovac, plijen, mamac i zamka;

Svijeća, svjećnjak, plamen i mušica;

Voljeni, ljubavnik, duša i želja duše;

Opijennost, pijanac, vino i čaša
Sve sam JA!


Zglob do zgloba, ruina do ruine, meni tog jutra strana i nepoznata dimenzija prostor- vrijeme je bila bez ritma i dinamike, bez harmonije i sjedinjenja unutarnje i vanjske ravnoteže, a ja sam je osjećala samo kao neugodu i kroz bol upoznavala tog tajnovitog stranca koji mi se smiješio krijući maskom svoje pravo lice.





Bol, ta nezvana gošća u mom tijelu, svaki tren oblači novu haljinu i skrivajući se iza krinke započinje uvijek novi krabuljni ples mojih osjećaja.

Kako razotkriti to tajnovitio, uvijek novom maskom, zakriveno lice?





Jedini način je misaono- osjetilno- osjećajno putovanje tijelom, pokušati uronuti u zvukove mjesečeve sonate moga malog univerzuma i uz čudesne tonove sanjati ljepotu postojanja.

Srebrene zrake se, dodirujući moje misli, lome i osvjetljavaju mi stazu ka spoznaji mnogih tajnovitih puteva moje podsvijesti. Odjednom vidim misao na izvoru sna.


Misaona slika sviće jutrom i buja snagom preobražavanja trenutka u vječnost. Tu u labirintu zrcala svijesti otkrivam čudesna prostranstva istinskog postojanja, prepoznajem ono, do sad, očima neviđeno, osluškujem ono do sada ušima nečujno. U univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u meni trepere sitne strune još nedokazanog, najsitnijeg djelića atoma i ja vidim sva moja proživljena stanja.





Prepoznajem tugu, strah i bol u jednom, sjenom zatamnjenom, zrcalu. Iz drugog mi se smješi sreća okrunjena svjetlucavim prahom u kojem spoznajem oluju mojih misli. Misaona prašina se širi prostranstvima uma i sve u meni mi postaje blisko i istinski moje. Vidim materiju sna, iz koje kao lava sukljala moja životna energija, ostavlja za sobom blještavi trag moje prošlosti, prelazi u različite geometrijske oblike i ja vidim kristalno jasnu sliku u kojoj naslućujem obrise mog uspravnog tijela u pokretu.

Tonovi mjesečeve sonate prelaze u ljepotu jednog novog sna, sna za elizu , jednog davno komponiranog sna o ljepoti ljubavi i ja osjećam kako se u meni budi uspavani ritam i vidim kako čudesni stranac nespretnim koracima nestaje iz mog života. Još uvijek opijena ljepotom novog osjećaja ja sanjam dalje. Ljubav, ta čudesna energija satkana u melodije vječne glazbe, je energija kojom pobijeđujemo sve utvare i sva nesvjesna stanja. Moje srce zatreperi ritmom buđenja.


Jutros dobih ovu čaroliju na poklon mačkica u pokretnoj slici. Pogledajte kako slika može oživjeti, dobiti ritam i dinamiku.
Dotaknite kist i čarolija počinje!