Ples leptira u oluji ruža

Stoljeća se redaju, godišnja doba oblače i skidaju haljine s drveća, ruže mirišu uvijek istim pupoljcima, a leptiri traju samo jedan dan. Salvador Dali me fascinirao i zauvjek uveo u doživljaj metafizike i nadrealizma. Njegove slike uz muziku Pink Floyda i tekstovi o teoriji kaosa, fraktalima i širenju i zakrivljenosti svemira otvorili su mi porte nekog novog svijeta. Dalijeva Ruža je u meni probudila vrijeme koje nazivam oluja ruža. U toj čudesnoj oluji osjećaja zaustavih vrtlog vremena, rastopih ga Dalijevim talentom i trenutak pređe u purpur snova. Osjetih proljeće u zraku, vjetrom doplovi čudesna kočija i donese miris ljubavi.

Ples leptira u oluji ruža izrasta iz vrtloga umjetnikovog sna i ja osjećam ono što sam utapljajući se u njegovom djelu uvijek osjećala.

"Danas je dan ljubavi i prijateljstva" šapnu mi vjetar i ja taj šapat ostavljam svima koji me danas posjete.

Tišina srca mi miluje dušu

sjenka njena sklada pjesmu ovu

riječi se slažu u ljepotu novu

sa izvora sreće snoviđenja dišu

treperave strofe tvome srcu pišu.

Odrastoh do djeteta snenih očiju

osjećam ljepotu razigranog srca

vidim Dalijevu leptirastu kočiju,

sanjam život u kojem sreća frca.
Roji se sreća oko moje duše

leptirići mi donose ljubavno sjeme

vjetar zlatnim snoviđenjem puše,

ono čudesno, rastopljeno vrijeme.
Na vrpcama zlatnim istina se nježi

putokaz srcu u život vječne sanjalice

Leptiri trepere, sreća suncem sniježi,

beskrajem ove čaronih osjećaja ravnice.

Vjetar šumi davno slušanu baladu
o ljubavi dva malena leptira,
o duša zaljebljenih skladu,
lepršavom pjesmom srce moje dira

i ostavlja poljubac lepršavog leptira.