O ljubavi i da se srca nikada ne slomiju

Ruka kojom danas pišem je produžetak moje sreće koja se raspada u naboje energije i postaje vječni ples stringsa, superstruna mog najdubljeg osjećaja. Oči kojima gledam vide magloviti oblak nepredviđene stvarnosti koja se zrcali u mom srcu. Tu u beskonačnom svijetu i spektru prekrasnih boja nema granica ni mjerljivih ni dokazljivih procesa. Boje svojim mjenama, odaju snagu mojih doživljaja i ljepotu spoznaje. Svjetsko znanje je proširilo svoj zagrljaj, Giordanova svjesna spoznaja, koju je odjenuo haljom ljubavi i nazvao imenom boginje Diana, je moju svjest pretvorila u Arijadninu nit koja mi pokazuje put kroz labirint stvarnog događanja i vodi me ka izlazu iz nekadašnjeg zatvora neznanja.

Postajem Ikarus, učim letjeti vremenom i vraćam se na početak, u pustinju iz koje se uzdigao čovjek i krenuo u događaj i tu još jednom odživljavam samoću, ali ovaj puta ne kao bijeg iz svijeta, nego kao svjesno sudjelovanje u njemu, u svim njegovim mjenama u mom osobnom vremenu. Osjećam ples Fauna, svoje svjesno postojanje u univerzumu utjelovljenog uma, potvrđujem njegovo postojanje u sebi i tako konačno vraćam tijelu pravo postojanja.Tijelo postaje izraz mog unutarnjeg stanja, vječni ples mojih misli istkanih od najfinijih niti energije mojih osjećaja. Smisao života dobija ljepši oblik kroz moju stvarnu životnost, koju ostvarujem otvarajući vrata života mom utjelovljenom umu.

Svaka nova misao, nova ideja, spoznata mogućnost, je ponovo Giordanova svjesna spoznaja, udisaj za utjelovljeni um i snaga za njeno postojanje, što pretvara tijelo i mene samu u ekstazu postojanja. Rijeka svjesti me vodi ka cilju, pa se tako slobodna sjedinjujem sa svim energijama univerzuma i osjećam osobno sudjelovanje u procesu koji mi omogućava ulazak u veliki široki svijet istinskog postojanja.

Moja "meditacija", moja kontemplacija ljubavi

Tek onda kada zatreperiš putevima svjetlosti

sve si više i više u ljubavi i sve bliže njoj bliže

od dragulja strasi i žudnje u njedrima nježnosti

čudesna se biserna ogrlica u tvojoj svijesti niže.

Zastaneš, uživaš i srcem u duši ljepotu kušaš

tog božanskog pića nektara vječnog slasti

ostaješ, vjekuješ u toj slatkoći, životu je pružaš

i znaš da zauvjek ćeš kroz svoje postojanje rasti

Kada ti dragi putniće životom udahneš ljubav moju

tada sretan, opijen ljepotom, treptav zatreperiš bićem

ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju
toneš u njoj, plivaš u lakoci i posežeš uvijek za sreće pićem