Tumačenja ljubavi

Priroda gori vatrom Franklinova svijeta
plameni su jezici brži od nebeskih glasova
iskri duša neba tajnom zvijezdanoga cvijeta
univerzum drhti udarcima nebeskih svodova.

Ilijina zaprega munjama nebo naše kiti
širi svijetlost stazama noćnoga svijeta
sa izvora drevnog vuče tajnovite niti
da se beskrajem proširi ona iskra sveta.

Gledam igru vjetra i Franklinova zmaja
iskreću snagu vatre među svodovima neba
blještavi univerzum, čarolija bez kraja
priroda uistinu daruje sve što život treba.

Blješti vječnost svijeta čudesnom bojom
poludjeli oblaci vriju nebeskim stampedom
podivljali vranci ključaju užasnom olujom
i sve se događa vječnim prirodnim slijedom.

Savijam se prestrašena u pogledu snenom
u bljeskanju neba tražim ljubav znanu
skrivena u njedrima, u zagrljaju drevnom
čujem simfoniju srca, tu muziku davnu.

Srca naša plešu menuet na nebeskom balu
treperavi dodiri su snažni, zagrljaj već peče
ali u očima snenim, na bliskom ljepote žalu
otvara se školjka iz koje samo ljubav teče.

Dijana Starčević iz vremena poezije ruža.

Postoji mjesto gdje ljubav počinje

i mjesto gdje ljubav prestaje.

Postoji dodir dviju ruka

koji se opire svim rečenicama.

Postoji pogled što bukti kao veliko

vitlejemsko ognjšte

ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja

čudesna kao velika okuka Misisipija.

Postoje cipele koje ljubav nosi

i njen dolazak je tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje

i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima

i nije nađeno ni jedno mudrije od ovog:

Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto

gdje ljubav prestaje- a ljubav ne traži

ništa.

Karl Sandberg, čudak od kojeg sam učila pisati poeziju