U dubini sna

Jučerašnja i današnja priča su izrasle iz strahova i sjećanja na bajku o maloj morskoj sireni Arielle. Strahovi? Da bilo je to u vremenu kada je čovjek mojega života, moj pjesnik iz davnih tekstova, dječak očiju boje sna bio jako, jako bolestan. Njegova borba za život je u meni budila drevne sne i želju da se naš život pretvori u bajku sa sretnim završetkom. Danas izgleda kao da smo pobjedili sve demone i uspijeli očivati ono najvrednije što čovjek posjeduje ljubav i život.

Beskrajno more želja,

pućina bez tragova spasenja,
Posejdonovo carstvo puno strahova,
uzburkana praznina puna čežnji za susretom,
puna žudnji za smirenjem, puna neisplakanih suza.
Demonska djeca boga mora zaklanjaju mjesečev sjaj.
A onda iznenada u jednom purpurnom sutonu izašlo iz neke davno pročitane bajke,
lepršavo i nasmiješeno biće izroni u moj san.Tiha muzika uskovitla snoviđenja, začuh zvuke morskih orgulja, tajnoviti dar neba sirenama.
Zbog naših davnih istina odgonetnuh u sebi tajnu, spomen na vrijeme prvih susreta. Odgonetnuh inače nerješivu jednadžbu dvojnosti i vječni znak pitanja na usnama. Ljubav je bila zatvorena u labirintu strahova,
bez propusnice, izgubljena u kaosu života.
Zagrlio si me na granici sna i jave.
Osluškujemo šum valova,
more i nebo se grle
plimom sreće,
a predivna Arielle
dotiće strune lijepih uspomena i pjeva umilnu baladu o spasenju u ljubavi.