Dienstag, 11. März 2008

Ljubav i akt mašte




Za ljubav nisu uvijek potrebna osjetila.

Sjećam se, nebo je bilo obično, a meni se činilo da se ostvarivalo mojim osjećajem žudnje i da mogu treptajem oka osigurati budućnost.
Što je preostalo od Kapi Mnemozine? Sretni  trenuci  zaustavljeni u memoriji srca.  Disonance  između suzvučja daljina, tragovi u rijeci  vremena.  
Dolina zelene rijeke,  vjetar u krošnji breza , duša djetinjstva ovijena zavojnicom vječnosti.  

Lahorastom milinom uranjaš u trenutak,  vraćaš me iz sužanjstva, ubijaš  hladnoću, ritmom srca opisuješ mene u meni. 
More romorom gasi žeđ za snovima, na lazuru neba  bijela Luna ocrtava puteve ka beskraju univerzuma.  Nedokazivost istine se sanja
U zrcalu zbilje nema anđeoskog odraza,  tek osjećam njegovo postojanje u tvojim očima.  Krstila sam ga tvojim imenom.  
Tiho i elegantno, kao crna pantera spušta se noć. Teške od zvijezda vise ruke neba nad prozorom.
Velika srebrna lopta, zapletena u baršunastoj mreži čuvarice snova  razbija tminu zaborava.  

Sjećam se , nad nama su tihovale zvjezde,  dokazivale našu nedjeljivost od kozma. To je bio trenutak  u kojem  izgovorih…
"Vrijeme oluje ruža si pretočio u osjećaj lahoraste miline." 
Na terasu preko usnulog cvijeća se, u svom ljubičastom ogrtaću, penjala zora. Zatvorila snove u sunanu kutiju i prosula svježinu na umor naših zagrljaja.

Ruke, poludjele od žurbe, ruke koje su jedna drugoj oduzimale dodir, sluh koji se samo do mojih ušiju zapošljavao glasovima iz daljine, oči koje su vidjele dalje od horizonta i bivale brže od brzine svjetlosti i vraćale mi pogled na sjenku koja me je pratila.
U tom trenu nije bilo nikakvog ograničenja između stvarnosti i sna.
Akt mašte je ljubav pretvarao u sliku pejsaža nekog davno sanjanog svijeta.
Akt mašte je odlučivao o rukama, ušima i očima,
anđeoski miris jasmina se širio prostorom te zimske idile moga sna.
 
Smješim se još uvjek prisjećajući se trenutka u kojem sam spoznala da nešto drugo u meni odlučuje što će raditi moje ruke, što će uši slušati, oči gledati, koji mirisi će me opijati.
Ljubav je zamirisala jasminom,
umjesto snježnih pahuljica pred mojim očima su lepršale latice bijeloga cvijeta.
Do tog trena je srce otkucavalo samo svoje probne otkucaje, ponekad preslabo, a onda opet prebrzo,
a onda odjednom, osjetih kako se sjedinjuje s tonovima nekog drugog srca.
Srca dva su počela odkucavati život kao simfoniju sna.
Oči su treptale, a uši, one su slušale otkucaje srca i treptaje očiju.
Ljubav je od osjetila učinila moje sedmo čulo koje u meni živi svojim životom,
i više nema sati, dana, godina, sve je samo trenutak ljubavi.
Među otkucajima srca se širi prostor i nastaje vrijeme,
za ljubav doista nisu uvijek potrebana osjetila.

Kommentare:

Miško hat gesagt…

Trenutak u vremenu koji je promijenio sve!
Jako lijepo.

vedran hat gesagt…

Složio bih se s kolegom Miškom, jako lijepo...meni vrlo blisko :) Srdačan pozdrav poštovanoj dami!

maslackica hat gesagt…

bez mašte ljubav je suhoparna...

Tražeći sebe hat gesagt…

Ljubav je cijela jedno osjetilo u kojem sva poznata dišu

dinaja hat gesagt…

Miško, svjesno spoznati trenutak otvara vrata vremena i onda vrijeme prestaje biti iluzija, mala knjižica o vremenu postaje uistinu naša životna "Biblija"

dinaja hat gesagt…

Vedrane, vi se rijetko javljate, ali uvijek na pravom mjestu. Ljubav je svjesno spoznati trenutak, a trenutak do trenutka čine rijeku vremena, rijeku bez povratka. Sedmo čulo, čulo koje od znanosti još nije priznato, čulo bez određenog mjesta u našem tijelu, čulo koje je slično čulu boli zauzelo monopol i javlja se svugdje, u svakoj i najsitnijoj stanici našeg tijela je najvrijednije čulo koje posjedujemo.

dinaja hat gesagt…

Maslačkica, da bez mašte je cijeli život suhoparan, a ljubav ta peta protega, naše sedmo čulo postaje mrtvo slovo na mnogim ispisanim papirima, nepročitana knjiga na mnogima regalima,knjiga bez rijeći i bez slova.

dinaja hat gesagt…

Draga moja, ljubav je doista sedmo čulo, osjetilo koje još uvijek nije pronašlo mjesto u znanstvenim tumačenjima našeg osjetilnog univerzuma. U osjećajnom univerzumu to sedmo čulo zauzima doista veliko mjesto. Ljubav je najsnažnija energija koju mi sami svojim postojanjem u trenutku stvaramo.