Kraljica noći, ljepotu života odaje,
trepereći kao kristalna kupola
trepereći kao kristalna kupola
nad ovim trenutkom spoznaje.
Teške od ljepote, nježne od dobrote,
dvije ruke se susreću u sjećanju i iskre u srcu gnjezdo toplote.
Beskrajnim sjajem okrunjena,
čudesna i snena
noćna plesaćica,
pali oči neba i igrajući se sa svjetlom i tminom
na čarobnom tepihu jezdi beskrajnom dubinom.
U ovo doba gluho
budna od ljepote promatram
tu čudesnu igru duše i njene sjene.
Trepere lampioni na krabuljnom plesu duše,
smjenjuju se maske na horizontu svijesti,
iskre nebeske svjećice i tamu guše
i krase ljepoticu kristalima životne radosti.
Ljubav, ta noćna kraljica
sa zvjezdanim dijademom u kosi,
je životne strahove
pretvorila u zvjezdane slapove,
u mom kaosu
izgradila gnjezdo spokoja i radosti,
otvorila vrata blagosti,
u knjizi života je zapisana nova stranica,
novi izvor snoviđenja
i ja
zakoračih u srebrenkastu odaju buđenja.
zakoračih u srebrenkastu odaju buđenja.
Osluškujem muziku trenutka,
ples duše i njene sjenke, sa lica se gubi tuge maska,
osjećam flamengo srca,
čujem svoje korake i osjećam oluju jutrenja i
odlučujem se za ljubav.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen