Pišem na računalu i pri svakom novom slovu čujem okidanje njegovih ćelija. U nano sekundama se na zaslonu, pred mojim očima, slažu moje misli. Jesu li okidanja neurona u mojoj glavi “sitno zrno” moje svijesti, nula u Fibonaccijevim brojevima, božje oči u zadnjoj točki zlatne spirale moje misli?
Ja znam da neuroni u mojoj glavi funkcioniraju daleko složenije od pukih prekidača. Moji neuroni imaju bogat i dinamičan skup citoskeletnih mikrotubula koji svojom spiralnom dinamikom, reguliraju rad sklopki i grade mrežu moje svijesti. Ulazim u isprepleteni svijet najmanjig djelića mene same, misaono lutam među šupljim cilindrima satkanim od kristalnih rešetki. Taj labirint od kristala je moj citoskelet, bezbroj malenih tunelćića se funkcionalno organizira i čini univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u meni. Moja misao se širi i povezuje s citoskeletom i provlači se kroz te male tunele. Pokušavam brojati nanosekunde u kojima se samoorganizira moja objektivnost i subjektivnost i spoznajem njihovu neizračunljivost.
Moja svijest prima još uvijek izazove iz okoline i povezuje se sa klasičnim poimanjem stvarnosti pa mi to onemogućuje spoznaju o mikrosvijetu mojih stanja, a izračunavanje i dokazivanje se prekida u trenu intervencije moje svjesne spoznaje.
Ljubav jednostavno nastaje, ona se rađa doista tu duboko u meni, pomislih očarana ljepotom kojoj još nepoznajem izvor.
Svaki puta kada mi se pričini da sam stigla do pravoga mjesta i pokušam spoznati izvor svijesti, on se izgubi i postane samo ona vidljiva sjenka stvarnog oblika o kojem sam razmišljala.
Uđoh još dublje u svijet iza stvarnosti, u prostor crno bijele boje.
Jedan do drugog crno bijela ogledala, pod, zidovi i nebo. Vidjeh cijeli svoj život u crno bijelim tonovima partije šaha u kojoj nema igrača, nema smišljenih poteza, izračunatog vremena niti prostora u kojem partija traje. Figurice oživjele ritmom mojih misli šeću crno bijelim kraljevstvom mojih prošlih vremena. Sunčana i sjenovita strana sjećanja skupljena u dvorac koji nazirem u velikom kristalnom ogledalu.
Crna kraljica, okrutna u svojoj želji za pobjedom, stoji između mene i sunca koje se rađa na drugoj obali rijeke mog života. Elektronska muzika odzvanja u mojim ušima, Pink Floid i tamna strana mjeseca, crna kraljica mi zatvara put ka suncu.
"Ja sam onaj dio tvoje sudbine koji sama moraš pobijediti" reče mi boginja mjeseca i smrti,
"S druge strane mene je svjetlo kojem hrliš"
"Zar si ti ona ista koja me je u djetinjstvu vodila parkom i pokazivala život u letu pčela i leptira." upitah je sa strahom.
"Ja sam tvoj um i tvoja sudbina, ja sam ti u tebi i o tebi samoj ovisi koji dio mene ćete voditi među ogledalima u labirintu svjetla i mraka." odgovori mi crna kraljica.
Iz jednog tamnog ogledalca izađe lovac i stade iza nje. Njena haljina potamni još jače. S nje nestane i zadnji zvjezdani prah. Mladić ju je promatrao s njene svjetle strane i ne osjeti njen bjes. Skakači postadoše psi vjetra i lovac nestade s šahovske ploče mojih sjećanja.
"Aktaion je znatiželja puka" reče mi boginja skidajući ponovo zvijezde s neba. Ispred mene se prosu svjetleći trag kao most prema sunčanoj strani obale. Crna kraljica stoji još uvijek na ulazu ka mostu. S druge strane mosta sva u bijelom zasja lik žene s suncem u kosi.
"Tamo na tebe čeka tvoja boginja svjetla." reče mi smijući se okrutno sudbina moje mladosti.
"Moraš obraniti bijeloga kralja kojeg vrebaju Aktaioni, zaštiti ga svojim mislima, istinom i srećom tvog probuđenog srca."
"Gdje je bijeli kralj?"
"Svugdje gdje si ti, on je tvoje djetinjtvo, tvoja mladost i tvoj život. Moraš ga znati prepoznati u masi koja te okružuje" reče mi žena u crnom
"Kako ga mogu obraniti?" upitah je znatiželjno
"Tvoje misli će te uvesti u svijet gdje osjećaji vole tvoj život"
"Tko sam ja u ovoj igri?"
"Ti si moja želja da postanem bijela kraljica" odgovori mi tamna strana moje svijesti.
U jednom ogledalcu ugledah trg cvijeća i lomaču i crkvene oce. Bijeli kralj vezan za stup muke se nasmješi. Pogledi nam se sretoše. Prepoznah oči boje sna koje sam sve češće sretala u mislima. Crna kraljica promjeni haljinu snagom sunca koje se naziralo na istoku.
"Kreni prema lomači" reče mi Diana i ja nošena mislima koje se uskovitlaše u meni krenuh. Crkveni oci dadoše znak, krvnici zapališe brezovinu. Moja misao poleti k izlazećem suncu i odjednom u vrtlogu vatre i dima osjetih dodir koji zaustavi vrijeme. Bijeli kralj i kraljica u zenitu stajahu u jednom drugom vremenu pred hramom ljubavi.
Ta misterija me slijedi u stopu i ja pokušavam još od djetinjstva otkriti izvor onog neizgovorenog. Putujući citoskeletom dospijevam u kristalni labirint mojih zrcalnih neurona. Tu među kristalnim rešetkama susrećem svoj već proživljeni život, svoja sjećanja i svoje znanje i naslućujem budućnost. Sjene tada ožive i ja prepoznajem boginju lova koja postaje, kao nekada davno kod Giordana Bruna, moja svjesna spoznaja. Ljubav zasja u svoj svojoj ljepoti, nježnosti, strasti.
LJUBAV, ona je uistinu moj svijet svjetla i sjena, kontroverzna i napadana tvrdnja od strane mnogih znanstvenika, ali ja u tim trenucima spoznajem da je upravo ta, još neriješena, neizračunljivost ključ, ona tanka nit, kojom će se možda ipak rasplesti misterija nastajanja svijesti, prostora, vremena i ljubavi.
To potvrđuje i davno pročitanu izjavu:“Uopće nije istina da znanstvenik slijedi istinu, ona slijedi njega.”Sören Kiekegaard
Ja nisam slijedila ljubav, ona je slijedila mene.
4 Kommentare:
Kod Dinaje čak i crno želi postati bijelo...
Vječna borba između sila drži kozmički poredak u osjetljivoj ravnoteži, jer borba je uistinu univerzalna i nitko i ništa joj ne može izbjeći. Plamen borbe vječno titra u svima nama ... Samo se treba boriti za prave stvari!
To je jedina naša istina, život nije, njega uvijek iznova iz trentka u trenutak sami stvaramo, ljubav nije, ona izrasta iz nas iz svjetla i tame naših stanja. Divno si rekao plamen borbe vječno titra u nama, vatra, ah stari dobri Heraklit...............
Još jedan krasan post i lijepe misli u komentarima. Ako nemamo baš ništa za što bi se borili, ima li tada naš život smisla? Što je smisao života, pitamo se često...Smisao života je u životu samom. Život je u nama snažan i tjera nas da se borimo. Možemo učestvovati u stvaranju života, ali ishodište života je Veliki Misterij. Misterij kojem bih se usudio dati ime "Život - Ljubav". Borimo li se za život i ljubav? Da!:) Ako je tako, borimo se za pravu stvar. Kroz mnoštvo naših pojedinačnih egzistencija život se raduje samome sebi, jer on je radost. Svijest i inteligencija posljedice su nastojanja života, onakvog kakvog prepoznajemo u sebi i drugima, da se održi kroz eone.
Život,Svijest, Inteligencija,Ljubav; sile su to ogromnog stvaralačkog potencijala.
Borba za njihovu pobjedu nad silama mraka i ljudske gluposti, trebala bi biti prava i sveta borba za prave stvari. Vas dvoje, Dijana i Miško, vodite tu borbu na svoj način. Hvala Vam u ime Života i Ljubavi! Pozdravljam Vas oboje srdačno i prijateljski!
Da dragi Vedrane, ta vječna vatra u Vama, u Mišku, u meni, to je Heraklitova rijeka u kojoj svi plivamo. Neki nažalost nikada ne spoznaju trenutak i ne znaju da se u drugom uvijek nalaze na vratima vremena iza kojih je Alep, beskraj, beskonačnost i ljepota života.
Stanca, ljubavna renesansna pjesma, proizašla iz renesanse srca, je prostor koji sami stvaramo, prostor sa tisuću prozora kroz koje nam se smiješi ljubav sunčanim tracima, zvukovima ptica, lavežom pasa, mjaukanjem mačkica, kreketanjem žabića iz vilinskih jezeraca, vjetrom u krošnjama breza, starih hrastova, ljubav je uvijek tu u nama,sinestezija naših osjetila i osjećaja, a mi ju tek otvarajući prozore duše prepoznajemo i dajemo joj oblik, miris, zvuk, težinu pamtimo je kao ljepotu, da jedino kao ljepotu i kao je Miško danas napisao, kao nježnosti koje se ne zaboravljaju...........
Bilo bi divno Vedrane kada bi posjetioci Miškovog bloga shvatili da je ljubav bogatsvo svih nas, a ne posjed, ne posesivnost, ne treptaj samo nekih očiju, ljubav je energija koju mi svojim postojanjem stvaramo i trebali je nesebično stvarati da se širi za sve, da postane epidemija, pandemija, da zarazi sve one koji ulaze u naše virtualne svjetove.
Kommentar veröffentlichen