Sonntag, 16. März 2008

Ljubav prve žene


Ti neznaš kako izgleda soba u kojoj te volim,
ti ne znaš s kojeg prozora pozdravljam,
u noći,
tvoju zvijezdu
i tvoj put k meni.
Ti nisi shvatio da je ljubav bila uvijek tu,
da je pružala svoje nevidljive, nježne ruke
i izgradila dvorac od pjeska i pjene,
hram u kojem smo je nerazumjevanjem
nemilosrdno bićevali,
često je se odricali,
i na koncu na žrtveniku sna
kao nedužno janje žrtvovali.......

za šta?
za neki drugi život?
za neku veću sreću?
za neki novi san?

A ona se uzdigla iz pepela sna,
i kao ptica Fenix poletjela,
za našim rastavljenim koracima,
da brani srca od prevara.

Ti nisi shvatio da je ljubav uvijek bila
i ostala tu
u nama.
Ljubav, bićevana, zaboravljana, žrtvovana,
oplakivana,
ljubav je obukla novu haljinu
i ljepša nego prije
gleda nas drugim očima,
miluje drugim rukama,
ljubi drugim usnama,
ali ljubav,
ljepotica života,
kraljica srca,
braniteljica sna
je ostala tu
u nama.

I ja šapćem Ljubavi

Promjenio si se ljubavi moja.
i ja volim tvoje promjene!
i ja od tebe ne tražim ništa,
jer tvojim postojanjem imam sve,
imam osjećaj,
sreću na izvoru,
ljubav na licu,
ljubav u pogledu,
ljubav tu vječnu ljepoticu sna.
Mogu je dodirnuti,
nositi,
u njoj se skrivati,
na njenom ramenu zaspati.
Ljubav je sunce, kiša, vjetar,
jezero u kojem se kupam,
haljina koju oblačim,
postelja na kojoj spavam.
Promjenio si se ljubavi moja,
i ja volim svaku tvoju promjenu,
jer jednostavno volim Ljubav

Kommentare:

Anonym hat gesagt…

ljubav je žilava biljka ...

ru

dinaja hat gesagt…

Dobro došla u moj svijet draga Ru,
da ljubav je vrlo žilava, ali prekrasna biljka, duboka korijenja koji joj omogućavaju da preživi i ostane lijepa i u vremenu suša, da preživi oluje, tajfune,orkane.........
Uvijek lijepa iako mjenja boje,haljine i oblike, uvijek snena iako ponekad godinama spava........

Miško hat gesagt…

Promjene su neminovne, pa i u ljubavi...nesreća počinje kad se ne prilagodimo promjenama...

Kasnim danas, zbrkan dan...

vedran hat gesagt…

Sa zadovoljstvom sam pročitao i ovaj vaš post draga Dijana :) Molim Vas, ne ljutite se što Vam šaljem riječi nekad vrlo popularnih pjesama, ali asocijacije su tu ...:)

"Tad još nisam ništa znao i još nisam verovao
Da na svetu tuge ima
Jedino mi važno bilo da postanem levo krilo
Il’ centarfor školskog tima.

Tad sam iznenada sreo najtoplijeg leta deo
To su njene oči bile
Imala je kose plave i u njima, na vrh glave
Belu mašnicu od svile.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama
Za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Kad je prošlo đačko vreme, padeži i teoreme
I stripovi ispod klupe
Nije više bila klinka, počela je da se šminka
I da želi stvari skupe.

Tako mi je svakog dana bivala sve više strana
Slutio sam šta nas čeka
Pa sam prestao da brinem, kako da joj zvezde skinem
Postala mi je daleka.

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama
Za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu. Kažu mi da čeka bebu.
Našla je sigurnost, sreću, dom.
Ima muža, inženjera, pred kojim je karijera
I mesto u društvu visokom.

Ja još kradem dane Bogu. Ja još umem, ja još mogu
Da sam sebi stvorim neki mir.
Još sam sretan što postojim. Pišem pesme, zvezde brojim,
Još sam onaj isti vetropir

Prva je ljubav došla tiho, nezvana, sama.
Za sva vremena skrila se tu negde, duboko u nama

Ja još kradem dane Bogu. Ja još umem, ja još mogu
da sam sebi stvorim neki mir.

Još sam sretan što postojim. Pišem pesme, zvezde brojim
Još sam onaj isti vetropir."

"Ljubav je samo riječ i ništa više,
ljubav se uvijek isto čita i piše
ruka u ruci je već nešto drugo
i šapat nježnih riječi
uz kapi kiše...

Ljubav je samo riječ i ništa više,
obična slova nekog lista papira,
tajna i strepnje su već nešto drugo,
to i prvo pismo je što riječi bira,
ljubav je samo riječ i ništa više...

Ponekad je samo pogled
uzrok bezbroj budnih noći,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli,
i kad oči suze vlaže
i nevješto kad se laže
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli..."

dinaja hat gesagt…

Miško, promjene? da uvijek su tu, mijena ona nas čini onima što jesmo iz trena u tren, samo mjena, vječno treperenje sna Heraklitova rijeka kojom neki vješto, a neki nevješto plivaju.

dinaja hat gesagt…

Dragi Vedrane hvala vam, svaka od ovih pjesama je ljiepa, svaka od ove dvije pjesme dokazuje razliku trenutka u kojem "osjećaj" prelazio u pisanu riječ. O ljubavi je napisano bezbroj stihova, svatko od nas ima ponekad želju da joj napiše himnu, odu, stancu. Izražavana je sonetima, baladama, o njoj se pjevalo i pjevat će se vječno.
LJUBAV je doista ponekad samo riječ na papiru, skladno napisana rečenic, nježno izražena općenita misao, ali kada Carl Sandberg napiše
"Ničega nem u ovoj pjesmi- osim tvoga lica,
ničega nema ovdje do tvojihžednih kao noć sivih očiju"
tada osjećamo ljubav bez da smo pročitali tu, već pomalootrcanu riječ.
Pronađimo novu riječ, dajmo tom divnom osjećaju drugo ime, ali osjećaj kad je pravi ostaje uvijek isti.
Prevertova pjesma "Ta ljubav" to dokazuje. Ja sam tu pjesmu razradila u "Sinesteziji" pokušala sam ljubav osjetiti sjedinjući osjetila i osjećaje, ali to doista mogu samo sinestetičari, za ljubav nam nisu potrebna osjetila, naša misao taj divni osjećaj pretvara u naše osobno djelo u nas same.