Pripovjedaju da je Odisej, sit čudesa, zaplakao od ljubavi vidjevši obalu Itake zelene i smjerne. Umjetnost je poput Itake sva od zelene vječnosti, ne od čudesa. I kao beskrajna rijeka koja prolazi i ostaje, odraz istog nepostojanog Heraklita, istog i drugačijeg, kao beskrajna rijeka. Luis Borhes
Ti si samo druga žena,
oprosti, ali
ti ne znaš zašto je vuk pojeo Crvenkapicu i
kako se lisica smije.
Ti si došla kasnije i ne možeš znati
koliko se ljepote krije
u slavlju petnaestog, šesnaestog, sedamnaestog,
osamnaestog rođendana
niti koliko nježnosti
daruju dlanovi u kinu
za vrijeme dosadna filma.
Ti si srela muškarca
i ne možeš znati
koliko se ljepote krije
u zabranjenim zagrljajima
u poljupcima u mraku
pred vratima roditeljskog stana.
Ti si samo druga žena
oprosti
ali ti ne znaš da on voli Preverta, Lorku, Jesenjina,
da je želio prihvatiti manire velegrada,
da je uživao u teatru iz pozornice,
da je volio jutra na trgu cvijeća,
miris svježeg peciva
i tek ubranog cvijeća.
Ti si tek druga žena
i ne možeš znati koliko je nježnosti i nevinosti
skrivalo njegovo mlado srce,
u sretnim trenutcima između
djetinjstva, mladosti i zrelosti,
između mature i diplome
između anatomije i biologije
fizike i kemije
između sna i jave.
Ti si strpljiva, ti si dobra
ti si mu poklonila vjernost do groba,
ali ti si tek druga žena
i nisi mogla osjetiti što znači
rastanak
na par dana, na par mjeseci
ili onaj zauvjek,
a ljubav je bila još tu
skrivena duboko u nama.
Ti se žrtvuješ, ti si samozatajna,
ti si žena,
ti si majka njegovoj djeci,
ali mu nisi ljubavnica,
ti si tek druga žena
i nisi osjetila da njegovo srce
treperi strunama violine,
da voli ples u oblacima,
i kule od pjeska u mislima.
Ti si ga zavoljela, a
nisi osjetila da on treba ljubav,
a ne navike,
ti ne vidiš sebe u njegovim očima
jer nisi naučila gledati srcem,
osjećati sluhom,
slušati očima.
Ti si tek druga žena
ponizna, brižna, poštena
ali tek druga žena
jer ne znaš obrisati tugu s njegova lica,
ne znaš osmjehom skinuti brige s njegova čela,
ne znaš ga šapatom uspavati,
poljubcem probuditi
Ti si tek druga žena,
ljubomorna na njegovu mladost
ti sebi i njemu kradeš trenutke,
jer nisi osjetila da se LJUBAV
tiha, nezvana i sama
jednoga dana skrila duboko u vama.
Ti ćeš ostati tek druga žena
ako ne čuješ ljubav u njegovom pogledu,
ne prepoznaš svoj lik u njegovim očima
ne dozvoliš mu da se ogleda u tvojima.
Bit ćeš vječno druga žena
ako ne spoznaš da je ljubav
kao Itaka daleka,
sva od zelene vječnosti, a ne od čudesa,
oaza u koju se samo
sretni uvijek vraćaju.
8 Kommentare:
Kako je tužno to što smo uvijek obje "druga žena" i što dozvolimo muškarcu to.
Divna je ova pjesma, zaista divna ali mene muči on koji se ne može odlučiti koju bi volio pa ne voli ni jednu a obje drži zarobljene u vremenu svoje sebičnosti.
Znaš polako počinjem prezirati ljude koji to rade, koji drže uz sebe svojom neodraslom sebičnošću dva nesigurna srca.
Žao mi je što su moje riječi žestoke i što razbijaju nježnost tvoje pjesme (jer kakva može biti ženska ljubav već nježna?) ali ne mogu drugačije...
Draga moja Tražilice, to je nažalost stvarnost mnogih žena i muškaraca. Danas postoje već i treće žene, ali za krivnju su uvijek potrebni dvoje, on i ona, u ljubavi nema jednostrane krivnje. Junakinja moje pjesme "Druga žena" je sama kriva jer nije uspjela pobjediti njegovu prošlost. Danas u njegovom životu postoji treća žena,koja isto tako ima problema a on, on je prestao vjerovati u ljubav.
Druga...prva se obično dogodi, bez razmišljanja,slučajno...možda je druga zrelija, prava žena, a možda, bude limalo sreće,u njegovom sjećanju zauzme jedino mjesto.
Dinajo, moratiću te prestati čitati: suviše nježan postajem na tvomblogu.
Ugodan dan želim!
Lijepa pjesma, draga Dijana. Ali, što mislite; postoji li "tek drugi muškarac" ili "tek treći"? Ljubiti i voljeti se može na toliko različitih načina i može biti iskreno, od srca...Možete li prestati voljeti nekoga koga ste jednom zavoljeli, a život Vam nije dopustio zajedništvo...Jeste li Vi prestali voljeti osobu prema kojoj ste prvi put osjetili ljubav? Znate što, ja jednu djevojčicu, Sanju, iz prvog osnovne, volim još od onog primanja u pionire...:) Uistinu, nikad ju neću prestati voljeti. I kad nas je život rastavio, mislio sam da ju nikada više neću vidjeti. Ipak, dogodilo se, kad smo imali devetnaest godina...jedne večeri... prošetali smo Tuškancom, Cmrokom i rekao sam joj koliko mi je značila. Rekao sam joj da sam bio zaljubljen u nju. Razgovarali smo o svemu. Smiješila se cijelo vrijeme, a ja sam iznutra procvjetao :). Nikad se nismo poljubili. Pristojno sam ju otpratio do stana, ali to nije bio kraj...Bio je to početak divne ljubavi, iako Sanju od tada više vidio nisam.
Reci kako raste trava i reci zašto je nebo plavo...reci mi, reci...kako se pobjeđuje nečija prošlost?
Jer osim željeti i znati on mora dozvoliti to...
Dragi Miško, druga je zrelija, ali prva se ne zaboravlja nikad Druga nesmije stalno spominjati prvu, nesmije stalno imati osjećaj da je problem koji se javi uzrokovala prva. Zaista bi trebala pokušati skinuti tugu s njegova lice, brige sa čela, potruditi se da osjeti njegovu ljubav a ne stalno misliti na njegovu prošlost. Pišem istinitu priču iz društva u kojem se krećem.
Molim te čitaj me dalje jer se veselim tvojim komentarima.
Dragi Vedrane, naravno da postoji "tek drugi" i "tek treći muškarac" to su oni koji ne opraštaju ženama prošle ljubavi. Divan je osjećaj biti prvi, ali danas su prve ljubavi, koje dođu nezvane i same i smjeste se negdje duboko u nama, vrlo rijetke.
Ali prva ljubav se ne zaboravlja, ona ostaje vječno negdje duboko u nama. No to ne znači da mi nismo u stanju ponovo voljeti, samo "tek drugi muškarac" ili "tek druga žena" mora vjerovati u ljubav i mora zaboraviti da je druga, treće, peta..........Svaka ljubav je samo ljubav, ako joj se dozvoli da postane ljubav.
Sanja iz vremena pionira, ni vaša šetnja Tuškancem i Cmrokom sigurno nije kamen smutnje u vašem braku.
Ljubav je ostala u vama, ljubav je energija, osjećaj koji nosimo u sebi i možemo mu mjenjati oblik. Energija nikad ne nestaje, ljubav je najvrednija energija koju sami svojim postojanjem proizvodimo i nesebično dijelimo. Žalosno je da se taj poklon često ne vrednuje, ne prepoznaje. Posesivnost je ubica ljubavi, to je stanje kaosa u kojem dolazi do entropije i zasićenja, to je razlog mnogih nesretnih brakova i ljubavi.
Tražilice moja draga, nebo je plavo jer ga sunce ljubaviplavom bojom boji, a trava raste i raste kao ljubav koja se nezvana i sama skrila negdje duboko u nama.
Prošlost, ah ta prošlost bez koje mi nebi bili mi, ali s njom moramo sklopiti mir da bi mogli osjetiti trenutak u kojem je nebo plavi i da bi moglu čuti kako trava raste.
Njegova prošlost nije tvoja prošlost, ti ju ne diraj, on mora sklopiti mir s njom. Ti budi lijepa i budi samo ti jer ti si trenutak..........
Kommentar veröffentlichen