Ljubav prve žene

Ti neznaš kako izgleda soba u kojoj te volim,

ti ne znaš s kojeg prozora pozdravljam,

u noći,

tvoju zvijezdu

i tvoj put k meni.

Ti nisi shvatio da je ljubav bila uvijek tu,

da je pružala svoje nevidljive, nježne ruke

i izgradila dvorac od pjeska i pjene,

hram u kojem smo je nerazumjevanjem

nemilosrdno bićevali,

često je se odricali,

i na koncu na žrtveniku sna

kao nedužno janje žrtvovali.......

za šta?

za neki drugi život?

za neku veću sreću?

za neki novi san?

A ona se uzdigla iz pepela sna,

i kao ptica Fenix poletjela,

za našim rastavljenim koracima,

da brani srca od prevara.

Ti nisi shvatio da je ljubav uvijek bila

i ostala tu

u nama.

Ljubav, bićevana, zaboravljana, žrtvovana,

oplakivana,

ljubav je obukla novu haljinu

i ljepša nego prije

gleda nas drugim očima,

miluje drugim rukama,

ljubi drugim usnama,

ali ljubav,

ljepotica života,

kraljica srca,

braniteljica sna

je ostala tu

u nama.

I ja šapćem Ljubavi

Promjenio si se ljubavi moja.
i ja volim tvoje promjene!
i ja od tebe ne tražim ništa,
jer tvojim postojanjem imam sve,
imam osjećaj,
sreću na izvoru,
ljubav na licu,
ljubav u pogledu,
ljubav tu vječnu ljepoticu sna.
Mogu je dodirnuti,
nositi,
u njoj se skrivati,
na njenom ramenu zaspati.
Ljubav je sunce, kiša, vjetar,
jezero u kojem se kupam,
haljina koju oblačim,
postelja na kojoj spavam.
Promjenio si se ljubavi moja,
i ja volim svaku tvoju promjenu,
jer jednostavno volim Ljubav